već pola godine čitam po FB, tko nam može zabraniti da izađemo van, tko nam može narediti da nosimo maske, nismo mi ovce itd. Toliko negativnosti, vrijeđanja svih i svega, gubitak vremena i snage usmjerene na nešto što očito ne možemo promjeniti. Jer da možemo, promijenili bi. Ok možda netko može, ali ga nemam za prijatelja na FB, jer evo nosimo maske. Nosim je zbog svoje djece, zbog sebe, želim zaštititi one koje volim, ne bi si mogla oprostiti da si dozvolim bahatost i da se nekome nešto dogodi jer ja eto nisam stavila masku. Izađem van, prošetam, odem u dućan ali sa maskom. Ne može nam nitko zabraniti apsolutno ništa, ali može psihološki utjecati na tvoje prosuđivanje "da masku ili ne masku" jer imamo djecu, starije roditelje, bolesne, djeca koja se bore za život...
Nemamo informacije i znanje da bi mogli sa sigurnošću znati što napraviti, kako zaštititi sebe i svoje najmilije. Možda je sve laž a možda je i gore nego što mislimo, zato nastojim iz svega lošeg naći pozitivno i pokušati ići naprijed korak po korak jer i to je hrabrost, i dok gledaš u svijetlo, nećeš niti primjetiti da se već krećeš užurbanim koracima, zato taj put prolazi pozitivnije, trudi se iz petnih žila. I ne zaboravi masku, možda ona može spriječiti da netko oboli.
Ovaj dio uređivanja i bojanja pripada mojoj kćerkici.
Hvala što ste tu❤
Nema komentara:
Objavi komentar